Pred spomenikom žrtvama rata u Kaštel Sućurcu - fra Josip Marcelić

Oko „devete ure“, popodnevne, Dana Gospodnjega, Mlade nedjelje, 5. prosinca godine 1943. Isus se u svojem TIJELU nalazio u crkvici sv. Jurja na molitvi, u poklonstvu Očevoj ljubavi, koja nam se u NJEMU darovala… Isusova ljubav sabrala je poklonike Božanskog Srca na molitvu, hvalu i slavu Ljubavi Kristovoj… Tu su bila djeca i mladi, majke i očevi, starci i starice, sa svojim svećenikom-pastirom, don Antom – u poklonstvu Križu Kristovu: Klanjamo Ti se, Kriste, jer si svojim svetim Križem svijet otkupio!... U vapaju: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po Srcu svome!

I promatrali su Onoga koga smo proboli! I iz čijega boka provriješe Krv i Voda! I vapili su da zaustavi strahote rata… Oče, smiluj se narodu svome! Isuse, u Tebe se uzdamo!

I pojavi se Zmaj na nebu…Iz svojeg ždrijela izbaci vatrene paklene strijele u Tijelo Kristovo – koje se molilo za spasenje svijeta… I pakleni oganj probode Udove Tijela Kristova, zapali žrtveno Janje i sruši oltar i crkvu… Na Tijelu Kristovu nije ostalo ni izgleda ni ljepote… Tko da se u nje zagleda?!

Krv poteče, vapaj se vinu… vatra bljesnu… žrtva se vinu Nebeskom Ocu!... Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Križ i kalež slomljeni su… Tjelesa djece, majke i očeva – njih 68-ero! - žrtvovana su u toj popodnevnoj Kalvarijskoj žrtvi Sućurca… I Pastir stada, don Ante, pade…, zajedno sa svojim stadom… - Svi se sjediniše s Onim koji se žrtvova za grijehe naše i svega svijeta!

Neshvatljiva Žrtva Križa ostvarila se toga Dana u Sućurcu: žrtva Isusova, koja se nastavlja u Njegovim udovima, u Tijelu Njegovu!... Sjedinila se žrtva Isusove Krvi i Tijela, i pomiješala s krvi i tjelesima majki i očeva, naroda Božjega i Pastira-svećenika… - u jednu jedinstevnu Žrtvu!

Na podignutom Spomeniku tim žrtvama vidimo to jasno u liku Majke i Djece na grudima njenim… Jer Otac nas ljubi kao Majka i više nego li Majka… I zato smo priljubljeni uz Njega… u Kristu našem Spasitelju… U zdrobljenim tjelesima djece i raskidanim udovima Majke raskidano je Isusovo tijelo… A u smirenom licu Majke čita se potpuno povjerenje u Očinske Božje ruke i predanje sebe i svoje djece Ocu nebeskome!

Svećenik-pastir prinosi zajedno sa svojim narodom tu Žrtvu paljenicu… Tako se sjedinjuju Žrtva Križa i Žrtva Oltara-Euharistije… Svinuti Križ i slomljeni Kalež povezali su sa sobom žrtvovane udove Tijela Kristova…

Na Spoemniku ujedno vidimo i znak proslave Križa Kristova i Njegove Ljubavi… kao i na Kalvariji!... Kada budem uzdignut na Križ, sve ću privući k Sebi! Svećenik-pastir, makar poginuo, uspravan stoji i pokazuje prema Gore, prema Nebu… Njegovo biće je raskidano, puno rana… Ali to su već rane Uskrslog Gospodina… koji je pobijedio Grijeh, Pakao i Smrt… On uskrišava svakoga koji vjeruje u Njega… i koji s Njim trpi i gine! Svećenik je znak mučenika i svjedoka u Krista - Raspetog i Uskrslog!

A Gospa Žalosna, Gospa od Hladi, nalazi se uz svoga Isusa i sluša riječi Kristove: Evo Ti sina… - I narod Božji čuje Isusove riječi: Evo ti Majke!

I sveti Jure, zaštitnik Sućurca, znak je Svjedoka Mučenika i Pobjednika!

Jer, tko s Kristom trpi – s Kristom će biti i proslavljen!

Bio je to jedinstveni Veliki Petak i Uskrs - u Sućurcu, u mjesecu prosincu, pred blagdan Bezgriješne Gospe koja je zgazila glavu zmiji.

Split, 13. rujna 2007.

Fra Josip Marcelić